Kako bi vas Rijekom prošetao turistički vodič

Kako bi vas Rijekom prošetao turistički vodič


Piše: Romina Kuharić, turistički vodič

 

 

Krenete li pješice u razgled Rijeke krenuli ste na put u prošlost...

 

Šetnju možete započeti na trgu Žabica gdje će vam pogled privući najprije autobusni kolodvor, a zatim i lijepo kameno neogotičko pročelje kapucinske crkve Svete Marije Lurdske. S morske strane trga, ostavit ćete za neku drugu priliku, dio bogate lučke industrijske baštine nekadašnje mađarske luke. Gradnja Svete Marije Lurdske započela je 1904. godine na inicijativu provincijala Bernardina  Škrivanića. Donji dio crkve dovršen je 1908. godine i posvećen je Mariji Tješiteljici Duša. Kapucini su bili poznati i po bogatoj izdavačkoj djelatnosti. Unutarnji prostor gornje crkve oslikao je poznati riječki slikar Romolo Venucci. Kiparsku dekoraciju na pročelju izradili su venecijanski kipar Urbano Bottasso i riječki klesar Antonio Marietti. 

 

Nekoliko koraka dijeli vas od početka pješačke zone Korzo, no prije toga podignite malo pogled i ugledat ćete žutu fasadu i kupolu velebne palače Ploech,  izgrađene prema projektu tršćanskog arhitekte Giacoma Zammattia koji je u Rijeci ostavio golem obim svojeg bečkog historicističkog opusa. Palača je dovršena 1888. godine, a služila je kao obiteljska kuća obitelji bogatoga riječkog mehaničara austrijskog porijekla koji je usavršio proizvodnju torpeda i postao jedan od dioničara tvornice Torpedo.

 

Ubrzo ćete se naći na Jadranskom trgu koji je ujedno i početak Korza, a kojim dominira sjeverno pročelje palače Adria, izgrađene 1897. godine za istoimeno ugarsko brodarsko društvo. Ova je zgrada bila i još uvijek jest simbolom riječkog brodarstva. Izgradio ju je Giacomo Zammattio ugarsko-američkim kapitalom prema projektu riječkog arhitekta Francesca Mattiassia. Skulpture na vrhu ovoga zdanja prikazuju četiri kontinenta u obliku ženskih figura - Japanke, Egipćanke, Indijanke i Europljanke. Na južnom su pročelju prema moru prikazane četiri brodske figure -  kapetan, kormilar, strojar i pilot. Autor kamenih dekoracija je Sebastiano Bonomi.

 

Put vas vodi dalje duž riječkog šetališta Korzo na kojem nailazite na mnoga velebna zdanja izgrađena nakon 1800. godine. Nekoć je ovdje bilo more, a mali pomorski gradić je bio opasan gradskim bedemima. Uredbom austrijske carice Marije Terezije 1780. godine počinje rušenje gradskih zidina i izgradnja „civitas novae“, novog dijela grada, te nasipavanje obale i izgradnja riječkog Korza. Korzo je prava žila kucavica Rijeke i proteže se sa zapada prema istoku u dužini od 700 metara.

Na Korzu broj 28 nalazi se zgrada Filodrammatica iz 1890. Obratite pažnju na prekrasne kiparske detalje na njenoj fasadi. Od 1992. zgrada je zaštićeno kulturno dobro.  U ovoj je zgradi do 2. Svjetskog rata djelovalo Filharmonijsko društvo, kad je tu smješten Dom JNA. Danas se tu nalaze uredi Matice Hrvatske, Glazbena škola, kavana Hemingway te knjižara. Kongresna sala koju je oslikao riječki slikar Giovanni Fumi prema projektu arhitekte Giovannija Zammattija, nekad je bila koncertna dvorana.

 

Na uglu Korza i ulice Dolac, smješten je povijesni riječki hotel Bonavia, izgrađen 1876., a nasuprot njemu zgrada Sveučilišne biblioteke. Ulica Dolac bila je ulica bogatih Riječana, a pažnju će vam privući Casa Veneziana na broju 7 te zgrada talijanske škole Dolac na sjeverozapadnom kraju ulice. Vratite li se natrag do hotela i pođete li stubama uzbrdo, stići ćete do zgrade nekadašnje Guvernerova palače koja je od 1955. sjedište Pomorskog i povijesnog muzeja hrvatskog primorja. Dao ju je izgraditi 1892. mađarski guverner Rijeke Lajos Batthiany, a nakon njega je bila domom mnogih političkih figura važnih za Grad. Projekt je izradio tada vodeći budimpeštanski arhitekt Hauszman.

Spustite li se ponovno na Korzo, doći ćete do gradskog tornja ili gradske Ure. Dok je Rijeka bila opasana bedemima bila su ovo „vrata od mora“. U 17. stoljeću je toranj povišen, a na njega je postavljen sat. Nakon velikog potresa 1750. i izgradnje novog dijela grada izvan zidina tzv. „civitas nove“, toranj dobiva monumentalno pročelje. Oko 1801. arhitekt Antun Gnamb dodaje tornju kupolu, koja je 1890. dobila današnji oblik prema projektu arhitekta Filiberta Bazariga, a nešto ranije i novi satni mehanizam koji je u Beču pokazivao vrijeme na međunarodnoj izložbi. Gradska Ura je bila i ostala srce grada.

 

Korzo završava zgradom dućana Kraš na čijoj fasadi je postavljena kamena ploča Fiorellu La Guardii, riječkom građaninu, kasnije Njujorškom gradonačelniku čijim imenom je tamo nazvan aerodrom. Nasuprot ovoj zgradi smještena je zgrada palače Modelo ili Palazzo Modello. Njezino južno pročelje okrenuto je prema trgu Ivana Zajca na kojem je smješteno i Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca iz 1885. Obje su građevine rađene prema projektu poznatog bečkog arhitektonskog biroa Fellner&Helmer, autora brojnih kazališta na tlu tadašnje Austro-Ugarske monarhije. U vrijeme izgradnje ovih zgrada na tim je mjestima bilo more koje je za potrebe izgradnje nasipano. Prvo ime kazališta bilo je Giuseppe Verdi, a sezona izvedbi započeta je operom Aida ovog poznatog talijanskog kompozitora.

 

No, vratimo se do gradske Ure i pogledajmo što je preostalo od nekoć lijepog pomorskog gradića i njegove starogradske jezgre. Stižemo na Koblerov trg na kojem je izložena presa iz Tvornice papira, baš na njenu 150-u godišnjicu. Trgom dominiraju novija zgrada robne kuće Korzo i staklena fasada zgrade Jadroagenta. No, ipak najatraktivnija je zgrada nekadašnjeg komuna riječkog. Lijevo od  zgrade komuna još uvijek prkosi vremenu rimski luk koji je, dok se Rijeka zvala Tarsatica, predstavljao ulaz u Principij, vojnu komandu u doba rimskog carstva.

 

Užarska ulica, drevni rimski Decumanus, vodi vas prema istočnom ulazu u grad. No, skrenete li lijevo prije Užarske, laganom uzbrdicom ćete stići do katedrale Svetog Vida. Katedrala dominira trgom, a izgrađena je na mjestu stare crkvice Sv. Vida iz koje potječe čudotvorno raspelo smješteno na glavnom oltaru u današnjoj katedrali. Crkvu su podigli Isusovci u prvoj polovici 17. stoljeća, a uz nju je bio smješten i isusovački kolegij.

Vratimo se dolje u Užarsku ulicu i prođimo kraj Male Galerije na čijem su zidu izloženi minijaturni kalupi glavnih riječkih zanimljivosti, među kojima i Morčić. Morčić, talijanski moretto, 1990-ih je postao i službeni simbol tradicionalnog Riječkog karnevala. Na Mljekarskomi trgu postavljen je kip kao sjećanje na  posljednju  mljekaricu po imenu Tilda, no ujedno je i spomen na sve vrijedne žene koje su se u zoru, napuštajući toplo ognjište spuštale s brda koja okružuju grad i pješke stizale na placu noseći  teret na vlastitim leđima.

Ulicu zatvara Kosi toranj, izgrađen 1377. i nazvan tako nakon što je mjerenje 1920. potvrdilo da je nagnut 40 cm u jednu stranu. Uz nekadašnji istočni ulaz u grad, na mjestu rimskih termi sagrađena je u srednjem vijeku Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Terme su bile pokrivene prekrasnim mozaicima koji se nalaze par metara ispod površine, a pokrivaju veći dio ovog trga.

Istočni izlaz vas vodi do Jelačićevog trga s kojeg vidite lijevu obalu Rječine. Prođite Mostom Branitelja do Spomenika palim borcima i naći ćete se pored nekadašnje međunarodne granice koja je od 1924. do 1947. dijelila grad na dva dijela, zapadni je pripadao Kraljevini Italiji, dok je istočni dio grada, Sušak bio dijelom Kraljevine Jugoslavije. 

 

Preko istog mosta, pođite do Trsatskih stuba i odvojite malo vremena za posjet Trsatu. Na vrhu stuba vas očekuje svetište Marije Trsatske, čije dvorište krasi kip Ivana Pavla II. Posjetite crkvu izgrađenu na mjestu pohođenja svete kućice iz Nazareta 1291. godine. Čudotvorna slika, dar pape Urbana V narodu Trsata, krasi glavni oltar ove drevne crkve.

Preostaje još samo nahraniti oči, naročito za lijepog vremena, pa pođite uskom ulicom nasuprot svetišta do trsatske Gradine, nekadašnjeg dvorca obitelji Frankopan. Početkom 19.st dvorac ruševinu kupuje austrijski feldmaršal irskog porijekla Laval Nugent i gradi mauzolej. Danas je ovo nezaobilazni dio razgleda Rijeke s prekrasnim pogledom na staro srce grada i Kvarner.

S ovog mjesta imate Rijeku na dlanu, nedostaje samo malo vaše mašte da zamislite koliko rasa i nacija je prošlo i djelovalo u ovom gradu. I koliko se jezika moglo čuti na ulicama, a da ne govorimo o modi i nošnjama. Sve sama boja do boje. Šetnju Rijekom završite predahom u kafiću na Gradini, a ako je vrijeme hladnije zamolite za toplu deku kojom ovaj kafić raspolaže.