Prošavši ispod Gradskoga tornja, prohodne kule nekadašnjih glavnih gradskih vrata, kroz koja se iz pravca priobalja ulazilo u srednjovjekovnu Rijeku, našli ste se unutar područja riječkoga Staroga grada. 

 

Na prostoru današnjega Trga Ivana Koblera prostirala se Placa, površinom nekad znatno manje, preciznije uže, komunalno središte obzidanoga srednjovjekovnoga grada. Vjerniji je povijesni prikazi Rijeke predstavljaju kao okomito izduljenu površinu, obrubljenu Gradskim tornjem i Vijećnicom sa sjevera i juga, te nizovima kuća s istoka i zapada. 

 

Na sjeveru je Rijekom dominirao plemićev kaštel, na istoku glavna pučka crkva s grobljem, na zapadu prostrana redovnička klauzura, a ovdje na jugu, u blizini pristaništa i trgovišta na žalu podno gradskih zidina, nalazilo se svjetovno srce Grada. Tu su se Riječani sastajali da bi poslušali proglase općinskoga glasnika, sklapali ugovore, kupovali i prodavali, na otvorenom ili u dućanima smještenima u prizemljima kuća. Od tih su kuća preostali tragovi, poneki zid uklopljen u kasniju gradnju, barokni nadvratnik s grbom nekadašnjega vlasnika i svođene podzemne žitnice. U bližoj prošlosti ovdje se prostirala gradska „Zelena tržnica“ na kojoj se prodavalo povrće i voće. 

 

Uski prolaz koji razdvaja niz kuća na istočnoj strani Trga Ivana Koblera preostatak je jedne tipične ulice srednjovjekovnih proporcija. Ulicom Šišmiša službeno je proglašen početkom XX. stoljeća jer je u njemu u drugoj polovici XIX. stoljeća bilo sjedište mjesne političke stranke kojoj je simbol bio taj mali leteći sisavac. Stranačko sjedište bilo je označeno s tri kamena reljefa šišmiša. Jedan od njih i danas je sačuvan na kućnom pročelju u preostalom, zapadnom ishodištu uličice, a drugi je pohranjen u Muzeju grada Rijeke. 

 

Najstarija poznata riječka općinska palača i danas je sačuvana na sjevernom rubu Trga Ivana Koblera. Palaču je polovicom XVIII. stoljeća barokizirao udomaćeni riječki graditelj Antonio Verneda. Podno njezina pretežito baroknog oblikovanja, jasno se raspoznaju i preostaci srednjovjekovnog zdanja. Kao i mnoge druge znamenitije zgrade srednjovjekovne Rijeke, smještajem na sjecištu nekadašnjega glavnog dekumana i karda slijedila je daleko raniju, antičku urbanističku matricu. U zgradi se vijećalo do 1838. godine, kada gradska uprava prelazi u dijelove augustinskoga samostana na zapadnom rubu riječkoga Staroga grada. 

 

U povodu 150. godišnjice riječke Tvornice papira, najstarije u ovom dijelu Europe, na Trgu Ivana Koblera je prema projektu riječkog arhitekta Igora Emilija 1974. godine podignuta fontana s tijeskom za papir koji potječe iz tvornice.