16 16°C

Riječki tunel

Riječki tunel Riječki tunel Riječki tunel Riječki tunel

Riječka vojna priča vodi turiste – ispod grada.


  • Radno vrijeme: svaki dan od 10 do 20 sati (zadnji ulaz u 19.45 sati)
  • Ulaznice:slobodan ulaz

Koliko ste puta kao turist zakoračili u vojne objekte? Vjerujemo ne često. Jedna od rijetkih prilika za to pruža se u Rijeci. I vodi ravno u podzemlje. Prvi riječki tunel vojne namjene otvoren za turističke posjete čeka na vas u samom gradskom središtu.

U njegovu izgradnju krenulo se zbog činjenice da je grad izrastao na području gdje su se u povijesti dodirivale brojne države, pa je postao i mjesto od posebne vojne važnosti. Česta pomicanja granica donijela su gradnju fortifikacijskih objekata. Glavnina njih pojavila se uoči Drugog svjetskog rata, u doba izgradnje tzv. Alpskog bedema (Vallo Alpino), koji je trebao štititi granicu između Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije. Podzemne utvrde, skladišta oružja i opreme, prolazi i bunkeri počeli su se graditi 1931. da se obranu grada učini što manje topnički ranjivom.

Tunel otvoren za posjete ima ulaz pored katedrale sv. Vida i proteže se ispod riječkoga Staroga grada do dvorišta Osnovne škole Dolac. Prokopala ga je talijanska vojska u živoj stijeni u dužini od 330 metara u razdoblju od 1939. do 1942. godine. Učinjeno je to za potrebe zaštite civilnog stanovništva od zračnih bombardiranja, spuštajući se mjestimično na dubinu od deset metara. Širok je oko četiri i prosječno visok 2,5 metra. Glavna tunelska cijev ima dva odvojka, jedan koji vodi prema zgradi nekadašnjega gradskog municipija i drugi prema katedrali sv. Vida.

Na više mjesta duž tunela još uvijek se mogu vidjeti originalni natpisi iz Drugog svjetskog rata “Riservato all U.N.P.A.” („Rezervirano za protuzračnu obranu“). Ona je u to doba bila smještena u zgradi Osnovne škole Dolac. Gradnja tunela dobila je svoj smisao u ratnoj završnici 1944. i 1945. godine kada je Rijeka bombardirana u valovima savezničkih zrakoplova. Svrsi je poslužio i tijekom Domovinskog rata, dio stanovništva tada je u njemu u dva navrata potražio zaštitu.

Tunel je opremljen rasvjetnim tijelima. Tlo mu je posuto pijeskom zbog lakšeg hodanja i prohodan je cijelom dužinom, a unutarnja temperatura je 15 stupnjeva. Novo vrijeme donijelo je i novu ulogu tunela – umjesto jučerašnje vojne namjene, danas postaje mjesto na turističkoj mapi grada.

Posjet tunelu neće probuditi vojnika u vama. Ali će zato pomoći da osjetite dio ratnog adrenalina, onog koji pomaže da u ključnim trenucima sklonite glavu na sigurno.